Epizoda 4.
Fotografije

Američka obavještajna zajednica do danas službeno poriče da posjeduje snimke razgovora u kojima srpski čelnici u Beogradu i na Palama planiraju napad na Srebrenicu. No, više različitih okolnosti nakon pada enklave, dovele su do otkrića i objavljivanja vrlo važnih obavještajnih saznanja druge vrste, koja će imati presudan utjecaj na daljnji tok, ali i ishod rata u Bosni. Niz događaja pokrenuo je početak potrage za nestalim Srebreničanima, kaže dr. Cees Wiebes:

Špijunski avion U2"U prvih nekoliko dana nakon pada Srebernice, postavilo se pitanje - što se dogodilo s muškarcima i dječacima koji su nestali? Na temelju više obavještajnih izvještaja koje sam vidio, mogu potvrditi da je američka vojna obavještajna služba poslala nad istočnu Bosnu nekoliko aviona s infracrvenom opremom, koji su tokom noćnih preleta opažali kolone ljudi, logorske vatre, ali se nije moglo jasno odrediti tko su bili ti ljudi. Dvije sedmice nakon pada Srebrenice postalo je jasno da se dogodilo nešto užasno. Bilo je nekih naznaka o mogućim masovnim pogubljenjima, ali nije bilo opipljivih dokaza. Američki špijunski sateliti i avioni U2 redovito su i svakodnevno nadlijetali Bosnu i snimali to područje, a na kilometrima snimljenog filma i stotinama fotografija analitičari su tražili tenkove, kamione i vojne formacije, a ne nestale ljude. U tom vrijeme obavještajni napori nisu bili usmjereni na Srebrenicu, nego na dva preostala sigurnosna područja - Žepu i Goražde, kao i na Sarajevo ."

Bijela kućaDesetak dana nakon ulaska bosanskih Srba u Srebrenicu, počele su stizati nepotvrđene vijesti o masakrima nad bošnjačkim civilima. Američki ambasador u Hrvatskoj, Peter Galbraight upozorio je Washington na svjedočenja preživjelih koji su se uspjeli probiti do Tuzle. Administracija je naložila državnom podtajniku za demokraciju i ljudska prava, Johnu Shattucku, da otputuje u Tuzlu i provjeri te tvrdnje.

John Shattuck"Stigao sam u Tuzlu krajem jula i, kao prvi međunarodni dužnosnik, razgovarao s preživjelim Srebreničanima. Među onima koje sam sreo, petorica su mi potvrdili priče koje sam čuo od ambasadora Galbraighta. Svjedočenja su bila potresna. Ljudi su bili zarobljeni i povezanih očiju ugurani u autobuse i kamione, pa odvezeni na područje pod srpskom kontrolom. General Mladić im je rekao da će biti razmijenjeni za srpske zarobljenike koje drži bosanska strana. Zatvorenici su smješteni u škole i skladišta, gdje su tokom noći mučeni. Na nekoliko skladišta sa zarobljenicima pucano je iz automatskog oružja i ručnih raketnih bacača. Oni koji su preživjeli, kazali su mi kako su idućeg dana ukrcani na kamione, svezanih ruku, s povezima na očima, i odvedeni do obližnjeg polja. Postrojeni su duž ceste i strijeljani. Ranjeni, pali su pod pogođena tijela, pritajili se i kasnije pobjegli. To su bili ljudi starosti između 18 i 55 godina. Nitko nije zarobljen s oružjem. Napadnuti su kao civili, kao izbjeglice koje su pokušale napustiti Srebrenicu nakon što je grad zaposjela vojska bosanskih Srba. Odmah sam poslao izvještaj državnom tajniku Warrenu Christopheru s vrlo detaljim opisom onoga što sam čuo od preživjelih Srebreničana. Izvještaj je izazvao veliku pozornost u Washingtonu, i istoga dana kada je stigao, skupina mladih službenika CIA-e počela je pretraživati arhivu u kojoj su pohranjeni snimci satelitskih i avionskih preleta preko Bosne ne bi li otkrili fotografije koje bi mogle potkrijepiti tvrdnje preživjelih izbjeglica s kojima sam razgovarao. Poslije nekoliko dana su pronašli snimke upravo onih područja koja su svjedoci naznačili u svojim iskazima. Na fotografijama su se mogli opaziti postrojeni zarobljenici i bageri koji su kopali zemlju, kao i druge pojedinosti koje su potvrđivale priče koje sam čuo u Tuzli," kaže John Shattuck.

Čim je CIA-in odjel za analizu fotografija pronašao fotografije, dostavio ih je Bijeloj kući. Nancy Soderberg, članica najužeg tima predsjednika Clintona za nacionalu sigurnost, bila je među prvima koja ih je vidjela:

Nancy Soderberg"Sjećam se da smo sjedili u sobi za posebne situacije u Bijeloj kući i s užasom gledali fotografije na kojima su se vidjele skupine zarobljenika kako sjede na zemlji, vjerovatno čekajući pogubljenje. Na fotografijama koje su iznad istih mjesta snimljene kasnije, jasno se vide iskopane velike rupe u zemlji, a na nekima se vide bageri i kamioni. Kada uporedite ove slike, jasno vam je da su ljudi nestali, a da su na tom prostoru sada velike zatrpane jame. Dakle, bili su vrlo brzo pogubljeni, i njihova tijela na brzinu bačena u iskopane rupe i zatrpana. Nismo bili svjedoci masakra, ali bili smo vrlo jasno i vidljivo suočeni s njegovim posljedicama."

William J. ClintonDužnosnici administracije predsjednika Clintona i danas vjeruju da su misija državnog podtajnika Shattucka i informacije koje je dostavio obavještajnoj zajednici omogućili otkrivanje dokaza o masovnim zločinima nakon pada Srebrenice. No, čini se kako je ključne informacije o Srebeničkom masakru CIA ipak dobila iz drugog izvora, kaže profesor Cees Wiebes: "Koliko sam shvatio iz razgovora s američkim obavještajcima, izvor u vojsci bosanskih Srba, pristupio je agentu CIA-e na terenu u Bosni i priznao mu da je sudjelovao u izvršenju ratnog zločina, grupnim smaknućima većeg broja ljudi. On je bio taj koji je CIA-i dao koordinate više mjesta na kojima su se odigrali ti događaji. Kada su došli u posjed ovih informacija, američki obavještajni analitičari pošli su u arhive gdje se odlažu satelitski i avionski snimci terena i potražili materijal koji je snimljen u dane i na mjestima koja je naveo pomenuti srpski izvor. Tek tada su otkriveni snimci na kojima su vidljivi zarobljenici i masovne grobnice. To mi je potvrdilo više različitih obavještajnih izvora. Takodjer je postalo jasno da su bosanski Srbi bili svjesni kako ovi snimci postoje jer su vrlo brzo počeli prekopavati grobnice i premještati tijela ubijenih na druge lokacije. No, i te su aktivnosti zabilježene na filmovima snimljenim iz satelita i tokom preleta špijunskih aviona."

U ljeto 1995., američki sateliti i izviđački avioni nadlijetali su Bosnu nekoliko puta dnevno. Moguće je kako su na desecima kilometara još uvijek nepregledanog materijala iz tog razdoblja i snimke samih pogubljenja Srebreničana. No, čak i ako postoji, taj je materijal bio od drugorazredne važnosti već u trenutku kad je snimljen, kaže dr Wiebes:

Slikano iz američkog špijunskog satelita u preletu iznad BiH

"U ovom slučaju, snimci iz špijunskih letjelica dobri su jedino za dokumentiranje ratnih zločina, ali nisu bili dovoljni za njihovo sprečavanje. Za Srebrenicu i dio njezinog stanovništva već je bilo prekasno. Osim toga, stručnjaci za analizu ovoga materijala imali su instrukcije da se fokusiraju na snimke drugih područja. U to je vrijeme Hrvatska vojska pripremala veliki napad na oblasti pod srpskom kontrolom u Krajini, a vojne su se aktivnosti odvijale i u više drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Analitičari su bili fokusirani na te stvari, a ne na traženje nestalih muškaraca iz Srebrenice, za koje se još vjerovalo da lutaju šumama i da će se, prije ili kasnije, negdje pojaviti."

Američka administracija objavila je snimke masovnih grobnica oko Srebrenice 10. augusta 1995., mjesec dana nakon što su snimljene i u vrijeme kad su desetine hiljada srpskih izbjeglica iz hrvatske Krajine stizale u Srbiju. Istog dana, 10. augusta, čelnici CIA-e su pred Kongresom predstavili izvještaj u kojem se zaključuje da odgovornost za počinjene zločine u bosanskom ratu, "u devedeset posto slučajeva", leži na vojsci bosanskih Srba, te kako postoje jake indicije da su zločine planirali srpski čelnici u Bosni i u Srbiji.

Nešto više od dvije sedmice kasnije, nakon još jednog masakra na sarajevskim Markalama, počeli su zračni udari NATO-a na srpske položaje u Bosni, kojima je ubrzano okončanje rata.