Dr. sc. Nerzuk ĆurakIzvrsno!
Nije uobičajeno recenziju bilo koje stvaralačke forme započeti vrijednosnom ocjenom ultimativne naravi. No, serijal Radija Slobodna Evropa (RSE) zaslužuje ovu laskavu ocjenu, kako za tehnički dojam, tako i za istraživačko-interpretativnu dimenziju. Upravo ovaj potonji aspekt priskrbljuje projektu značajnost koja, s jedne strane, dodatno afirmira postojeću relevantnost samog Radija Slobodna Evropa, a s druge, ovaj zahtjevni projekat uspijeva nadići limite klasičnog medija kao što je radio, te se predstaviti svijetu kao osebujan, transmedijski projekat sa snažnim autorskim pečatom, zašto to ne reći, kolege Vlade Azinovića.

Pa o čemu je riječ u ovoj dokumentarnoj građi koja se, bez značajnijih konceptualnih problema, umješno i odgovorno transferirala u dokument trajnije naravi, izbjegavajući zavodljive zamke površnog žurnalističkog diskursa?

Riječ je, prije svega, o interdisciplinarnom istraživanju američke politike prema našoj zemlji tokom posljednjeg rata protiv Bosne i Hercegovine (1992–1995), sa iznimno uspješnom konekcijom na nekoliko komplementarnih polja istraživanja, od kojih, u mom uvidu, posebno mjesto zauzimaju «file» Zapadne obavještajne službe i pad Srebrenice te svjež, inovativan i uistinu drugačiji intervju o fenomenologiji i političkoj historiji etničkog čišćenja sa Normanom Naimarkom, profesorom Univerziteta Stanford i autorom knjige Vatre mržnje: Etničko čišćenje u Europi 20. stoljeća (Fires Of Hatred: Ethnic Cleansing In 20th Century Europe, Cambridge: Harvard University Press, 2001). Također sam uvjeren da će posjetioci web sitea na kojem će biti prezentiran projekat, kao i sretnici koji dobiju primjerak CD - a sa propratnom dokumentacijskom knjižicom, poželjeti, nakon što pročitaju i/ili saslušaju Azinovićevu analizu knjige i razgovor sa autorom, da se na naše jezike što prije prevede knjiga Hearts Grown Brutal: Sagas of Sarajevo, Random House, New York 1998. Rogera Cohena, ratnog dopisnika New York Timesa iz Bosne, koju je ovaj vrsni novinar napisao sa "dubokom iskrenošću".

No, s onu stranu Rogera Cohena, Martina Bella, Roya Gutmana, Noela Malcolma i drugih moralnih vertikala zapadnog društva, koji su u Azinovićevoj uvjerljivoj analizi također dobili zaslužno mjesto i prostor za sopstvenu elaboraciju bosanske tragedije, stoje pretorijanci predrasuda, arhetipskih predstava i apriornih konstrukcija, koji su, na žalost građana Bosne i Hercegovine i regiona, odigrali važnu ulogu u produkciji naše zajedničke nesreće, hipokrizijski uvjeravajući i nas i svijet da se ništa valjano ne može učiniti u geografiji zla koja počiva na ontologiji mržnje. Jedan od tih međunarodnih birokriteta (ne mogu ga nazvati mediokritetom, otuda ovaj neologizam), a kome Azinović posvećuje dužnju pažnju, je i komandant UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu general sir Michael Rose. Uznemiruje prljava, neodgovorna i odvratno arbitrarna argumentacija generala sir Michaela Rosea čiju je memoarsku knjigu Borba za mir (Fighting for Peace, Harvill Press, London 1998), a u kontekstu analize uloge Ujedinjenih nacija i međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini, Azinović, sa istančanom istraživačkom odgovornošću, podvrgao racionalnoj kritici i uvjerljivoj demistifikaciji, ali bez ikakvih ideologijskih ili propagandnih jednostranosti.

Svi istraživački rukavci i meandri u koje je zašao znatiželjni Azinovićev um, poslužili su mu da se lakše, sa većom mogućnošću intelektualnog manevra, upusti u zahtjevno istraživanje i interpretiranje centralnog pitanja ovog vrijednog projekta Radija Slobodna Evropa. Projekta, koji upravo na desetogodišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora, skreće pažnju na fundamentalnu, stratešku ulogu SAD-a u bosanskoj krizi, bilo da je ta uloga proizašla iz činjenja, bilo iz nečinjenja američke hipersile.

Fokusirajući se na istraživanje američke uloge u ratu protiv Bosne i Hercegovine, Azinović nije imao nimalo lak zadatak: ne, kako bi se moglo pomisliti, zbog nedostatka istraživačke građe, već zbog toga što je samome sebi postavio visoki cilj: izvršiti analizu politike vodeće svjetske sile u bosanskoj krizi i kroz zahtjevni teorijski diskurs i kroz empirijsko putovanje koje je, između ostaloga, podrazumijevalo i seriju razgovora sa visokim uglednicima američke administracije, kako onima iz Clintonove postave, tako i njihovim prethodnicima iz administracije Busha starijeg, predvođenih Jamesom Bakerom, diplomatom sa znamenitom metaforom o Americi koja nema psa za borbu u balkanskoj vukojebini.

Sa istančanim osjećajem za "veliku sliku" (big picture), Azinović je uspješno kontekstualizirao jugoslavensku i, uzročno-posljedično, bosansku "dramu suvereniteta" u širi međunarodni geopolitički okvir, pravilno akceptirajući zaton hladnog rata kao novu povijesnu nesigurnost koja će spriječiti SAD-e da se aktivnije uključe u rješavanje nadolazeće jugo-bosanske krize, koja, tek pred kraj prvog mandata predsjednika Clintona, postaje centralno pitanje njegove vanjske politike, zahvaljujući, prije svega, slatkoj potrebi da dobije još jedan predsjednički mandat, ali i, rekao bih, moralnoj odgovornosti državne sekretarice Madeleine Albright i savjetnika za nacionalnu sigurnost Anthonyja Lakea. Nažalost, interesi su uvijek ispred etičkog poimanja politike, pa je najvažnije vanjskopolitičko pitanje u prve četiri godine Clintonove ere riješeno neučinkovitim Dejtonskim sporazumom i proizvodnjom političko-pravne simulacije koja se zove entiteti. Tom geopolitičkom dosjetkom Richard Holbrooke je na izvrstan način završio rat protiv Bosne i Hercegovine, a Vlado Azinović je izvrsnom analizom zaključio da u američkoj politici prema Bosni i Hercegovini (1992–1995) malo šta ima izvrsno. Ali to malo šta ima izvrsno bilo je neuporedivo bolje, vidljivo je to i iz Azinovićevog znanstvenog i novinarskog uvida, od bilo koje evropske akcije u Bosni tokom teških ratnih godina.

Dr. sc. Nerzuk Ćurak