XV "Teroristički potencijali" BiH

Učestali navodi posljednjih godina o Bosni i Hercegovini kao bazi takozvanih islamskih terorista i mjestu gdje se za ideju svjetskoga džihada pridobijaju skupine mladih Bošnjaka, čiji rasni tip pogoduje lakšoj infiltraciji u zemlje Zapada, dijelom su potakli ovo istraživanje. Bez obzira koliko su ovakvi navodi utemeljeni, uglavnom se oslanjaju na nekoliko neospornih činjenica.

Brojne istrage terorističkih napada koji su u raznim dijelovima svijeta izvedeni u posljednjih desetak godina definitivno su utvrdili da su osobe koje su u njima sudjelovale, bilo kao izravni počinitelji, planeri ili pomagači, neko vrijeme boravile u Bosni i Hercegovini ili su održavale veze s pojedincima koji su bili u toj zemlji. Ključno razdoblje u kojem su veze među tim ljudima uspostavljene obuhvaća vrijeme od 1992. do 1996., ili nešto kasnije, a  gotovo svima zajedničko dodirno mjesto bila je neka od mudžahedinskih formacija, najčešće, ali ne isključivo, odred El Mudžahid. Ratno iskustvo u Bosni, kao po pravilu je zajednička karakteristika takvih pojedinaca, koja se jasno prepoznaje u antiterorističkim istragama koje se vode ili su vođene u Sjedinjenim Državama, Saudijskoj Arabiji, Francuskoj, Kanadi, Italiji, Španjolskoj… [138] Neke od tih osoba na popisima su najtraženijih osumnjičenih ili optuženih za terorizam, ali više od deset godina nakon okončanja rata osobe koje su uvježbane i potencijalno sposobne za izvršenje terorističkih napada još se uvijek nalaze i u Bosni i Hercegovini, kaže Dragan Lukač, zamjenik direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

"Struktura tih ljudi koji su ostali je vrlo šarolika. Sa stajališta potencijalne opasnosti, ta struktura je fluidna. Nisu svi koji su se našli početkom 1996.  u Bosni i Hercegovini i koji su dobili državljanstvo BiH i dalje tu. Jedan dobar broj tih ljudi je napustio BiH i otišao negdje na ratišta u Afganistanu, Iraku, Čečeniji, Sudanu i na neke druge prostore na kojima se vode nekakvi ratovi. Ali jedan broj ovih ljudi je još uvijek ovdje. U poratnim godinama u tranzitu su došli drugi, koji su se iz raznoraznih razloga našli u BiH i tu kraće ili duže boravili. Da je unutar te strukture bilo pojedinaca ili da još uvijek ima pojedinaca koji mogu napraviti takva djela, to sigurno stoji. Jedan broj tih ljudi je sigurno spreman napraviti takvo djelo i jedan broj ih je osposobljen da to može napraviti, stručno. Dio ih je učestvovao u ratu i oni tu nisu pucali samo iz puške, već su sigurno bili i u situaciji da se obuče za upotrebu eksplozivnih naprava i drugih sredstava. Prema tome, takvi potencijali postoje. U kojem broju i u kojoj mjeri su ti ljudi, iz raznih razloga, spremni da se nađu u ulozi, primjera radi, bombaša samoubojica, da se opašu prslukom napunjenim eksplozivom i da se u datom momentu pojave na javnom mjestu gdje je veliki broj ljudi i da se aktiviraju, zaista je teško procjenjivati. Izvršitelji takvih djela se, u jednom psihološkom i sociološkom smislu, trebaju dobro analizirati da bi se uopće mogao izraditi profil takve osobe. Ali, da ovdje, u BiH, postoje pojedinci koji to mogu napraviti, o tome nema nikakve dvojbe," kaže Lukač.

Uz ljude koji su osposobljeni i moguće spremni za izvođenje terorističkih napada, u Bosni i Hercegovini se održala i ideologija koju su oni donijeli i širili.  U njeno se ime danas vodi takozvani svjetski džihad, čija je glavna inspirativna i donedavno organizacijska snaga - Al-Kai’da. To je drugi važan faktor u priči o mogućoj terorističkoj opasnosti u BiH, kaže Dragan Lukač.

"Na ulici i raznim drugim mjestima i u raznim prigodama, možete vidjeti ljude, pogotovo mlade ljude koji se, po svom izgledu, po svom oblačenju i po nekim svojim drugim karakteristikama, mogu vrlo jednostavno prepoznati kao sljedbenici vjerskog pravca kojeg se definira kao vehabizam. On je bitan i zato što ljudi koji su došli iz arapskih zemalja za vrijeme rata upražnjavaju najčešće takav vid islama. I u okviru toga su  uspostavljene određene relacije između te naturalizirane komponente, koja je ostala u BiH, ili koja je otišla i povremeno dolazi, i jednog broja domaćih ljudi sa prostora BiH. Nema sumnje da je sa stajališta moguće terorističke opasnosti, to značajna dimenzija koja može imati svoju težinu u onome najnegativnijem smislu – u izvođenju određenih terorističkih aktivnosti," kaže Lukač.

Uz dva već navedna faktora, dobro uvježbane ljude i ideologiju, Bosnu i Hercegovinu kao potencijalno uporište međunarodnog terorizma kvalificira još jedna zaostavština iz rata, kaže Dragan Lukač.

"Treći element, koji je jako bitan u svemu tome, ogleda se u činjenici da se u BiH vrlo lako dolazi do sredstava za izvršenje terorističkih djela. Kad kažem 'sredstava', mislim uglavnom na vojnu opremu – eksplozive, satne mehanizme, upaljače i tako dalje. Znači sve ono što se koristi za izradu određenih eksplozivnih naprava. Bosna i Hercegovina, koja je izašla iz rata, nažalost je zemlja u kojoj se vrlo jednostavno i za vrlo malo novca može doći do velikih količina oružja i sredstava ovakve vrste. U najvećem broju zemalja je upravo obrnuto, odnosno do toga se teško dolazi," kaže Lukač.

Međunarodne procjene moguće terorističke opasnosti što je prisutna u Bosni, temelje se uglavnom na istim polaznim činjenicama kao i domaće, kaže Evan Kohlmann, stručnjak za međunarodni terorizam.

"U Bosni trenutno postoji više oblika terorističkoga djelovanja. Prije svega, tu su još uvijek humanitarne organizacije kroz čije ruke prolazi puno novca koji se ne koristi isključivo u dobrovorne svrhe. Uz njih, tu je još uvijek i ‘stara garda’, preostali mudžahedini iz rata, ali i nova garda koju čine mladi ljudi, tehnički i tehnološki obrazovani i osposobljeni. Oni su pridobijeni antizapadnom filozofijom koja je privlačna mnogima, jer su ogorčeni ponašanjem Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u Iraku i Afganistanu, ali i šire. Dakle, postoje dokazi o različitim vrstama aktivnosti i bilo tko u Bosni, bez obzira da li je predstavnik američke ili bosanskohercegovačke vlade, tko tvrdi suprotno, ili laže ili nema pojma o čemu govori. Obim tog problema nije takav kao u Iraku ili u Saudijskoj Arabiji, ali postoje skupine i pojedinci koji su problematični, i po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država i Bosne i Hercegovine," kaže Kohlmann.

Krug osoba u Bosni i Hercegovini koje bi mogle imati dovoljno motiva i operativnih sposobnosti za izvođenje terorističkih aktivnosti uglavnom je uzak. No malobrojnost i privremeno mirovanje mogućih počinitelja takvih djela ne bi smjeli zavarati, upozorava Zoran Dragišić, stručnjak za međunarodni terorizam iz Beograda.

"To što oni trenutno nisu aktivni, mislim da je deo jednog šireg plana, i ja se bojim da na prostoru Balkana postoji savim dovoljan broj operativaca koji mogu da izvrše čak i značajne terorističke aktivnosti. Među napadačima na Madrid pominju se ljudi koji su prošli kroz Bosnu, a u krugovima ljudi koji se bave terorizmom postoji termin ‘avgano-bosanska veza’. To su bili ljudi koji su bili u Avganistanu, u Bosni, koji su ovuda prolazili obuku. Većina njih je otišla, ali i samo nekoliko dobro organizovanih pojedinaca mogu da naprave veliki teroristički akt, koji će posle toga izazvati ogromne političke i bezbedonosne posledice," kaže Dragišić.

Domaće i međunarode sigurnosne strukture u Bosni i Hercegovini svjesne su ove opasnosti, stoga i koordiniraju aktivnosti na praćenju i prevenciji mogućih terorističkih aktivnosti, tvrdi Dragan Lukač.

"Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je početkom 2006. formiralo udarni tim, odnosno grupu za borbu protiv terorizma, koju čine pripadnici različitih policijskih i drugih organa, uključujući i Državno tužiteljstvo. Tu udarnu grupu zapravo i vode dvojica državnih tužitelja, a njezin je zadatak koordinirati aktivnosti u rješavanju hitnih ili najznačajnijih slučajeva ove vrste, kako u smislu prevencije, tako i u smislu represivnog djelovanja," kaže Lukač. [139]

Zbog specifičnog karaktera sigurnosnog okruženja u daytonskoj BiH, u praćenju i suzbijanju teroristickih aktivnosti u toj zemlji, uz nekoliko domaćih, sudjeluje veći broj sigurnosnih službi različitih zemalja i organizacija koje u njoj djeluju. No, veliki broj aktera uključenih u isti posao ne znači automatski da su aktivnosti mogućih terorista bolje praćene, kaže Evan F. Kohlmann.

"Za pretpostaviti je da je dio tih osoba pod prismotrom domaće i međunarodnih sigurnosnih službi koje djeluju u BiH. Međutim, kada se radi o aktivnostima stranih službi, postoji problem koordinacije i subordinacije. Različiti ogranci međunarodne sigurnosne misije u BiH međusobno se ne slažu tako dobro kao što bi se isprava moglo pretpostaviti. Tko je jednom posjetio međunarodnu vojnu bazu ‘Camp Butmir’ kod Sarajeva mogao je osjetiti napetost koja postoji među različitim obavještajnim, policijskim i vojnim službama iz raznih zemalja koje dijele taj prostor. Često se događa da te službe ne razmjenjuju sva obavještajna saznanja do kojih dolaze. Suparništvo koje postoji među njima otežava praćenje aktivnosti osoba i skupina o kojima govorimo. Koliko god da se čini da bi, s obzirom na broj ljudi koje NATO ima u BiH, to praćenje trebalo biti efikasno, nije baš tako," kaže Kohlmann. 

Prisustvu mogućih počinitelja terorističkih napada, ideologije u čije ime bi se oni izveli i sredstava koja bi za to bila korištena, u Bosni i Hercegovini i na Balkanu treba dodati još nekoliko faktora koji nalažu pojačani oprez, kaže Zoran Dragišić. 

"Balkan je uvek bio trusno područje i istorija nas uči da je svaki povod na Balkanu bio dobar za krvoproliće, da su se sve ideje nekako jarkijim bojama ocrtavale na Balkanu i da je to uvek bio dobar razlog da se pobijemo. Treba imati u vidu da je Balkan područje s velikom autohtonom zajednicom muslimana na koju se vrši svakako uticaj i pokušaji da se oni radikalizuju. Imali smo na žalost i ove ratove koji su prošli i koje su mnogi koji su se bavili njihovom istorijom spremi da nazovu verskim ratovima. Ja sam siguran da se tom ratu odrednica ‘verski’ može dodati tek negde na sedmom, osmom mestu. On je sve bio pre nego verski rat. No, taj rat je iza sebe ostavio veliko razaranje, velike patnje, i to je jedan dobar psihološki prostor da se radikalni islamski elementi inflitriraju na ovo područje. Zbog toga je vrlo važno da se sve zemlje u regionu, u jednoj dobroj veri, dakle bez politikanstva u ovoj situaciji, jer to zaista nije prostor za političku borbu i za neko podmetanje, zajednički uhvate u koštac s borbom protiv ove vrste terorizma. Pri tome je vrlo važno voditi računa o polažaju muslimanskih zajednica u tim zemljama. Samo u Bosni su muslimani konstitutivni narod i predstavljaju relativnu većinu stanovništva, dok u drugim zemljama regiona velike muslimanske zajednice imaju status manjina. Zato je jako važno razvijanje demokratije i dobar status tih zajednica u okviru država u kojima žive, kako bi se mogućnost njihovog radikalizovanja svela na što manju moguću meru," misli Zoran Dragišić.

[138] U optužnici protiv osumnjičenih za terorističke napade u Madridu od 11.3.2004., Bosna se pominje 300 puta, a Zenica, kao ratno sjedište odreda El-Mudžahid, 19 puta. Više o ovome u tekstovima Esada Hećimovića: "El-Mudžahid je bio Al-Kai’dina jedinica u BiH", BH Dani, br. 412, 6.5.2005. i "Mudžahedin po glavi Bošnjaka", BH Dani, br. 345, 23.1.2005. Vrijeme provedeno u BiH i veze s osobama koje su u njoj boravile navode se često i u izvještaju američkog Senata o terorističkim napadima 11. septembra 2001. The 9/11 Commission Report: Final Report of The National Commission on Terrorist Attack Upon the United States, New York: W.W. Norton & Co, 2004.

[139] U julu 2006. Vijeće ministara BiH usvojilo je Strategiju za borbu protiv terorizma od 2006. do 2009., čiji je najvažniji zadatak donošnje Zakona o brobi protiv terorizma. Dosadašnja rješenja u Krivičnom zakonu i Zakonu o krivičnom postupku uglavnom su ograničavajuća i onemogućuju postupke prema pomagačima u pripremi terorističkog čina. Strategija predviđa da za uvježbavanje ljudstva i nabavku opreme za borbu protiv terorizma do 2009. bude utrošeno oko 10 miliona eura. Adnan Buturović, "BiH dobija najsavremeniji antiteroristički tim", Slobodna Bosna, br. 507, 3.8.2006.