Umjesto uvoda

Knjige obično nastaju iz piščeve želje da s čitateljima podijeli svoje dojmove i znanje o nekome ili nečemu.  Ova knjiga je nastala kao posljedica neznanja.

U pokušaju da odgovori na pitanje iz njezinog naslova, ovaj bi autor, donedavno, prihvatio neki od već o tome uspostavljenih stereotipa koje najčešće usvajamo na temelju osobnih impresija, unutrašnjeg sistema vrijednosti ili osjećanja pripadnosti, a ne na temelju činjenica. Prihvaćanje stereotipa, najčešće je i naša prva linija obrane od neznanja.

Potraga za odgovorom na središnje pitanje ovoga malog istraživanja nije bila motivirana profesionalnim interesom niti željom da se mogućim rezultatima doprinese općem dobru. Glavni pokretač potrage bila je osobna, možda i sebična znatiželja, a cilj - doći do informacije, odnosno, kako jedna od njezinih definicija kaže, do "podatka koji umanjuje neizvjesnost o nečemu".

Obim i sadržaj istraživanja određeni su subjektivnim i objektivnim ograničenjima autora, a za ovu priliku korištena metodologija se temelji naizgled na jednostavnom principu: pitati onoga tko zna i pročitati tamo gdje piše.

Al-Kai’da u Bosni i Hercegovini – mit ili stvarna opasnost? – aktualiziran je i dopunjen prijepis radijskog programa koji je pod istim naslovom, u sedamnaest nastavaka, emitiran u oktobru 2006. u programima Radija Slobodna Europa. O ključnim pitanjima ove teme, u seriji intervjua, govorili su stručnjaci za terorizam, obavještajci, vojni i policijski zapovjednici, sociolozi, teolozi i novinari koji prate ovu oblast. Njihovi iskazi grupirani su po središnjim temama koje čine okosnicu istraživanja, i za potrebe ove knjige dopunjeni izborom dodatnih saznanja do kojih se došlo u istraživačkom procesu, kao i referencama na ključne izvore i literaturu.

Već površan uvid u obim i sadržaj onoga što je o ovoj temi do sada napisano i izgovoreno stvara dojam da su riječ "mit" i znak pitanja iz naslova ovoga rada nepotrebni. Većina tih iskaza, s različitim motivima i argumentacijom, snažno sugerira da Bosna i Hercegovina jest jedna od baza pojedinaca i skupina povezanih s Al-Kai’dom. Porijeklo, motiv, utemeljenost i cilj ovih tvrdnji, dijelom su potakli ovo istraživanje. 

Izuzme li se pisanje bosanskohercegovačkih magazina - BH Dana, Slobodne Bosne i Starta, te posebno novinara i publicista Esada Hećimovića, domaći izvori u BiH o njoj se uglavnom oglašavaju povremeno i ograničeno, najčešće uz neki dnevnopolitički povod. Uz to, veći broj osoba koje su prirodom posla i profesionalnog interesa bile ili su još uvijek u poziciji da o temi dosta znaju, o njoj javno ne govore niti pišu, pa su odbile govoriti i za potrebe ovoga istraživanja.

Zapadni izvori su neuporedivo brojniji i raznovrsniji kako formom tako i sadržajem. Značajan broj tih tekstova u novinama i specijaliziranim časopisima je nedovoljno istražen, ali može se zaključiti da su ponekad potaknuti senzacionalizmom i zlom namjerom. Izuzetak su ozbiljniji istraživački tekstovi novinara, često i timova New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa te agencijski izvještaji Reutersa i Associated Pressa. Osim ovih tekstova i knjige Evana F. Kohlmanna, Al-Kai’din džihad u Europi – afganistansko-bosanska mreža, teško je naći cjelovitu studiju o ovoj temi, urađenu po akademskim i profesionalnim standardima.

Istraživati optužbe za povezanost s terorizmom pojedinaca i skupina iz naroda koji je donedavno i sam bio na udaru ciljanog i organiziranog terora, u čijem je samo jednom činu, onome u Srebrenici 1995., ubijeno skoro trostruko više ljudi nego li 11. septembra 2001. u New Yorku i Washingtonu zajedno, a čiji su glavni planeri i počinitelji još uvijek na slobodi, čini se neumjesnim i licemjernim. Bez obzira na časne namjere istraživača, taj postupak izaziva izvjesnu nelagodu, ali se čini kako je  otvorena rasprava o ovoj temi ipak nužna. Njeno izbjegavanje šutnjom i poricanjem, pogoduje nastanku grupnog mentaliteta žrtve, u kojem vlastita tragedija postaje univerzalno mjerilo i opravdanje za sve. Ova vrsta spoznajnog redukcionizma onemogućava potpuno suočavanje sa stvarnošću i zamagljuje njezinu sliku. Upravo kolektivni mentalitet vječite povijesne žrtve koja "pobeđuje u ratovima, ali gubi u miru", stvorio je predtekst i poslužio kao opravdanje za teror čije su najveće žrtve u proteklome ratu bili Bošnjaci, muslimani.

Kao svaka potraga za novim znanjem i ova je pružila tek dio odgovora na početna pitanja i otvorila znatno više novih. Nakon dvije godine rada na ovoj temi, autoru se čini da bi dio saznanja do kojih je došao i koja su ovdje predstavljena mogao poslužiti kao koristan polazni orijentir za njezino daljnje istraživanje.

I nekoliko osobnih napomena: nastanak i objavljivanje ovog rukopisa ne bi bili mogući bez podrške mojih kolega u praškom i sarajevskom sjedištu Radija Slobodna Europa, Julije Ragone, Nenada Pejića, Omera Karabega i Milenka Voćkića, kao i bez pomoći Amre Bakšić i njene Pro.ba. Posebnu zahvalnost dugujem prijateljima i kolegama koji su imali strpljenja pročitati radnu verziju rukopisa, a čiji su sugestije i komentari bili dragocjeni: Nerzuku Ćurku, Radetu Petroviću, Mirsadu Abazoviću, Jelenki Voćkić-Avdagić, Hamzi Bakšiću i Edini Bećirević. Fotografije koje su korištene u knjizi, kao i na pratećoj internetskoj stranici, ustupili su sarajevski ured agencije Reuters i uredništvo BH Dana, kojima se zahvaljujem.