X Bosna, strani mudžahedini i svijet nakon 11. 9. 2001.

Nakon međunarodnog pritiska koji je u prvim poratnim godinama doveo do odlaska najvećeg dijela stranih mudžahedina, njihova preostala zajednica u Bosni i Hercegovini više nije privlačila pretjeranu pozornost. Nekadašnji dobrovoljci iz islamskih zemalja skrasili su se u naseljima nedaleko od svojih nekadašnjih baza, u Željeznom Polju, Bočinji i Gučoj Gori. Da su još uvijek u zemlji, javnost bi doznala u slučajevima kada bi te zajednice postajale smetnjom takozvanom manjinskom povratku u BiH. No, teroristički napadi na New York i Washington, 11. septembra 2001., u Bosni i Hercegovini su na vrlo konkretan način aktualizirali prisustvo preostalih mudžahedina i ideologije koju slijede i učinili ga prvorazrednim političkim i sigurnosnim pitanjem.

Poruke iz Washingtona bile su jasne u odnosu na to šta čeka zemlje koje se ne uključe u borbu protiv međunarodnog terorizma. Samo nekoliko dana nakon tih napada, američki predsjednik George W. Bush je objavio kako "svaka zemlja, u svakom dijelu svijeta sada mora odlučiti o tome da li je s nama ili s teroristima," te upozorio kako će Sjedinjene Države smatrati neprijateljskom svaku državu koja bude podržavala terorizam. [85]

Tada vladajuća koalicija lijevog centra (Alijansa za promjene) u Bosni i Hercegovini ozbiljno je shvatila upozorenje iz Amerike i ubrzo formirala državni Antiteroristički tim. Njegovi prioriteti su bili vrlo jasni. Zbog ideologije koju su slijedili, iskustva u rukovanju oružjem i eksplozivom, te povezanosti s pokretom međunarodnog džihada, preostali mudžahedini u Bosni, ma kako miroljubivo željeli živjeti, gotovo su po automatizmu budili sumnju. Iako relativno malobrojni, smatrani su vrlo opasnim, kaže Zoran Dragišić, stručnjak za terorizam iz Beograda.

"To su bili ljudi koji su se borili u Avganistanu i Bosni, i koji su tu prolazili obuku. Većina ih je otišla, ali jedan ili dvojica su sasvim dovoljni da bi se napravio ozbiljan problem. Za izvršenje vrlo ozbiljnog terorističkog akta nisu neophodne hiljade ljudi. Dovoljna je grupa od tri - četiri dobro organizovana čoveka da naprave veliki teroristički akt, koji će izazvati ogromne političke posledice," kaže Dragišić.

Na temelju danas dostupnog izvornog materijala, moguće je rekonstruirati više antiterorističkih akcija koje su u Bosni i Hecegovini, neposredno nakon 11. septembra 2001., izveli pripadnici specijalnih jedinica, uglavnom američke vojske, ali i drugih formacija u sastavu SFOR-a. [86]

Dio tih akcija bio je izveden uz znanje bosanskohercegovačke vlade i, ponekad, uz sudjelovanje domaće policije, a uključivao je privođenje, pritvaranje i deportaciju stranaca čija se aktivnost u BiH smatrala sumnjivom, kao i pretrese objekata u kojima su oni radili i živjeli. [87]

Tako su najmanje šestorica pripadnika Specijalnih snaga, "zelenih beretki" (Green Berets), američke vojske, upala u noći 25. septembra 2001. u hotel "Hollywood" u sarajevskom naselju Ilidža, provalila u sobe i zarobila jednog Jordanca i jednog Egipćanina, za koje se sumnjalo da su povezani s terorističkim aktivnostima. Deset dana kasnije, obojica su deportirani u matične zemlje. [88] Još iste noći, ova skupina američkih specijalaca upala je i u prostorije Visokog saudijskog povjereništva za pomoć (Saudi High Commission for Relief) na Ilidži, zaplijenila opremu i privela dvojicu domaćih službenika koji su kasnije pušteni.

Dva dana kasnije, 27. septembra, koristeći "dva do tri M2 Bradly oklopna vozila, trideset do četrdeset vozila Humvee i osam do deset helikoptera", više od stotinu američkih vojnika upalo je na aerodrom u Visokom i pretreslo objekte i zatečene letjelice u potrazi za zaprašivačima i bio-kemijskim materijalima koji bi se mogli korisititi u mogućem napadu na američke baze u Bosni. Tokom pretresa objekata na visočkom aerodromu "nisu otkrivene nikakve kemikalije niti bilo kakav dokaz da se tu priprema teroristički napad." [89] 

Dio akcija u to vrijeme bio je usmjeren protiv islamskih humanitarnih organizacija, od kojih su neke bile povezane s nekim terorističkim skupinama koje su djelovale izvan BiH, kao i protiv pojedinaca čije su aktivnosti u toj zemlji nadzirane i smatrane opasnima, kaže Dragan Lukač.

"Mi smo u proteklim godinama utvrdili određene relacije takvih pojedinaca koji su se nalazili u Bosni i Hercegovini, s osobama koje su bile u samom vrhu Al-Kai’de. Vjerojatno se sjećate ‘Alžirske grupe’. Ta šestorica su bila u obradi policije u BiH 2001. Znači, takva relacija je nedvojbeno utvrđena," kaže Lukač.

Po onome što je o slučaju Alžirske grupe danas moguće utvrditi, američke obavještajne službe prisluškivale su telefonske razgovore barem jednog od Alžiraca (Bensayah Belkacem) i utvrdile kako je zvao najbliže vojne suradnike Usame bin Ladena (Abu Zubaydahu i Abu el-Ma’alija [90]) na njihove satelitske telefone u Afganistanu i tražio da mu pošalju lažne pasoše zapadnih zemalja, na temelju čega je zaključeno da priprema teroristički napad i da bi pasoši trebali omogućiti počiniteljima lakše bjekstvo. Objavljeno je također da su članovi ove skupine planirali napasti američku ambasadu u Sarajevu, koja je sredinom oktobra (od 16 do 19. 10.)  2001. bila zatvorena zbog "vjerodostojne sigurnosne prijetnje." [91] Želeći zaštititi svoje obavještajne izvore i metode prikupljanja informacija, američke vlasti su predočile bosanskohercegovačkoj vladi samo sažetak operativnih saznanja o aktivnostima šestorice arapskih humanitarnih djelatnika, od kojih je većina bila iz Alžira. Međutim, Amerikanci nisu dostavili dokaze bosanskohercegovačkim pravosudnim organima.[92] Dokazni postupak time je otežan, i Alžirce se moglo teretiti samo za manje prekršaje, pojašnjava Ivica Mišić, tadašnji voditelj državnog Antiterorističkog tima.

"Informacije koje smo mi imali o njima, a one su uglavnom poticale od Amerikanaca, neke i od naših organa, govorile su da su petorica od te šestorice bosanskohercegovačko državljanstvo dobili na nezakonit način, falsifikatima, lažnim izjavama, prešutkivanjem nekih bitnih činjenica i podataka o sebi, o svome identitetu. Neki od njih su imali po dva, po tri identiteta, neki su bili počinioci ozbiljnih krivičnih djela i služili su zatvorske kazne od pet ili sedam godina i tako dalje. Oni su bili daleko od naivnog," kaže Mišić.

Sud je procijenio da zbog nedostatka dokaza nema osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv članova "Alžirske grupe" i naložio njihovo oslobađanje, a i Dom za ljudska prava BiH izdao je uputu kojom se sprečava njihov izgon iz zemlje. Suočene s dokazima koji su ukazivali na njihovu moguću krivnju i s odlukom suda, koji je bez tih dokaza imao svezane ruke, vlasti u Sarajevu pokušavale su naći izlaz iz te situacije. Ivica Mišić prvi put otkriva:

"Tada sam stupio u kontakt s alžirskim ambasadorom u Rimu, koji je bio nerezidentni ambasador, ali pokrivao je i BiH. Pozvao sam ga i rekao mu kakva je situacija. Imamo šestoricu Alžiraca, za koje postoje indicije da su članovi GIA-e, i mi smo spremni isporučiti ih Alžiru. On se u ovom prvom kontaktu time oduševio. Onda sam napisao o tome službenu notu koju je primio i potvrdio kako je sve u redu. Došlo je čak dotle da sam ugovorio avion za njihov transport u Alžir. Međutim, 48 sati prije toga, isti ambasador me nazvao telefonom i rekao da ih Alžir ne može prihvatiti. Naveo je razloge - da nema predsjednika, da nema premijera u zemlji, da bi bilo potrebno prvo da predstavnici bezbjednosnih agencija ili ministarstava unutrašnjih poslova ostvare kontakte i tako dalje. Dakle, to je vrlo indikativno, da se ambasador, odnosno alžirska vlada u zadnji čas predomisli. Očito je prihvat ovih osoba u ovom trenutku i za njih bio vrlo delikatan."

Slučaj "Alžirske grupe" je najmanje bio delikatan za američke vlasti. Kada im je, nakon pritiska američkih predstavnika u BiH, vlada u Sarajevu izručila šestoricu pritvorenika, Amerikanci su ih otpremili u vojnu bazu Guantanamo na Kubi, gdje su pritvoreni deseci osoba osumnjičenih, ali ne i službeno optuženih, za povezanost s terorizmom. Nekoliko dana nakon izručenja "Alžirske grupe," američki je predsjednik pred Kongresom, u govoru o stanju nacije, pohvalio suradnju bosnanskohercegovačkih vlasti u borbi protiv terorizma i pozvao druge zemlje da slijede ovaj primjer.

"I dok se naše najvidljivije vojne aktivnosti odvijaju u Afganistanu, Amerika djeluje i drugdje. Naši vojnici, zajedno s bosanskom vladom, uhvatili su teroriste koji su željeli izvesti bombaški napad na našu ambasadu. Mnoge države aktivno pomažu, ali neke vlade, suočene sa strahom, ostaju uzdržane. No, imajte na umu, ako one ne budu djelovale, Amerika hoće," izjavio je George W. Bush. [93]

Slučaj "Alžirske grupe" je uznemirio dio javnosti u BiH, posebno nezavisne medije i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Smatrali su da su ovim postupkom vlasti ozbiljno povrijedile ljudska prava šestorice izručenih.

No, još odranije, revizije državljanstava preostalih mudžahedina, njihova hapšenja i deportacije posebno su izazvali uznemirenje u bošnjačkim krugovima koji su podržavali ostanak nekadašnjih arapskih ratnih dobrovoljaca i misionara, te prihvatili i njihov odnos prema vjeri. Stanje u nekim dijelovima zemlje bilo je napeto još u ljeto 2001., neposredno nakon hapšenja i deportacije u Egipat Imada el-Misrija, nekadašnjeg imama odreda El-Mudžahid. [94]

Poruke nekih vjerskih službenika u to vrijeme sugerirale su kako se naturalizirani Bosanci, porijeklom iz islamskih zemalja, lažno optužuju za ekstremizam, i kako su na udaru policijskih akcija samo zato što su muslimani. Takav se stav ogleda i u hutbi Abdussameda Bušatlića iz toga vremena, koja je još uvijek dostupna na jednom broju internetskih stranica.

"Ekstremizam je termin koji najviše rabe laici, sekularisti, a posebno novinari i kojemu nisu dali određeno značenje i određenu definiciju. Zašto?! Samo zato da bi ga mogli koristiti onda kad im odgovara i kad im treba… Danas ekstremistima nazivaju islamske alime, daije, mudžahide i one koji se bore na Allahovom putu. One koji su najnormalnija stvorenja danas na zemlji. Njih nazivaju ekstremistima i onda ih svrstavaju pod jednu zastavu. Pod zastavu terorizma kojeg također nikada nisu definisali ni objasnili. Nego je terorista danas svako onaj ko se bori za islam, ko poziva u islam… I nikog drugog ne nazivaju takvim imenima, osim muslimane. Ni Židove koji ubijaju muslimane u Palestini! Koji su uzurpirali muslimansku teritoriju, koji kolju muslimansku djecu. Ni Srbe, ni Hrvate, ni krstaše ostale koji su pravi teroristi. Niti države koje su pune terorista. Onih istinskih terorista i ubica svega onog što je dobro i što je ljudsko. A upozoravaju na nepostojeće teroriste. I kažu da ih se mora hapsiti i da se mora njihova dokumentacija provjeravati. I njihova državljanstva provjeravati.… Ne smijemo dozvoliti da na takav način hapse muslimane. Da ih u pidžamama izvode u zatvor, da ih deportuju, da ih zatvaraju, bez znanja, bez naše reakcije," poručivao je Bušatlić. [95]

Događaji s kraja 2001. i početka 2002. uz ostalo su potvrdili kako je postao primjetniji i u nekim se lokalnim bošnjačkim zajednicama učvrstio utjecaj ideologije što su je tokom rata u Bosnu i Hercegovinu donijeli ratnici za vjeru i misionari iz arapskih zemlja. Koliko je time porasla opasnost od nastanka autohtonih terorističkih ćelija ili skupina za podršku pokretu međunarodnog džihada, ali i od razdora unutar bošnjačkog nacionalnog korpusa, razmotrit ćemo u idućim poglavljima. No, prije toga spomenut ćemo još dva vrlo važna vanjska utjecaja u BiH, iz Saudijske Arabije i Irana.

[85] President Declares "Freedom at War with Fear", September 20. 2001. Dostupno na internetu: http://www.whitehouse.gov/news/releases/2001/09/#.

[86] Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava navodi da je u razdoblju između 11. septembra i 30. oktobra 2001., u BiH privedeno ukupno devetnaest osoba pod sumnjom povezanosti s međunarodnim terorizmom. Od toga ih je devet deportirano iz zemlje. Dodanih sedamnaest osoba bile su u to vrijeme pod policijskom prismotrom. Više o ovome u: "Bin Laden and the Balkans: The Politics of Anti-terrorism", International Crisis Group, Balkan Report No. 119, 9. 11. 2001.

[87] Potpukovnik američkih Specijalnih snaga Bill Wheelehan, koji je tada bio pridružen zapovjedništvu SFOR-a, ovako opisuje operacije u tom razdoblju: "To su bile uglavnom manje akcije. Nadzirali bismo dvojicu-trojicu ljudi, dovezli se do njih džipovima, nekoliko momaka bi tiho upalo, svladalo ih, svezalo, strpalo u vozila i potom otpremilo do pritvornog centra." Sean D. Naylor, "Routing out terrorism in Bosnia: 10th Special Forces Group uses sledgehammer approach," Army Times. 10.12.2001.

[88] Na temelju tajnoga dokumenta njemačke obavještajne službe BND (Bundesnachrictendienst) do kojega je došao, novinar njemačkog magazina Stern Hans-Martin Tillack otkrio je i objavio kako su dvojica uhapšenih u hotelu Hollywood (Jordanac i Egipćanin) odvedeni u bazu američke vojske "Orao" ("Eagle Base") u Tuzli i tamo mučeni. Mučenju su slučajno prisustvovala trojica djelatnika BND-a, oni su o tome izvijestili svoje pretpostavljene.   U tom izvještaju se navodi da je jedan od pritvorenika bio divljački pretučen tokom akcije u hotelu. Prema tvrdnjama njemačkih obavještajaca, Egipćanin, koji je imao boravište u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, udaran je kundakom puške u glavu. Rana je bila takva, da je sanirana s dvadeset kopči. Prema istom dokumentu, jedan američki specijalac koji je sudjelovao u ovoj akciji, hvalio se tom činjenicom. Njemački obavještajci su u izvještaju naveli kako su i ranije pritvorenici u bazi "Orao" bili mučeni. Pretučeni Egipćanin je imao oko 70 godina. U svojoj je zemlji ranije bio član Muslimanske braće zbog čega je proganjan, i u Njemačkoj je kasnije dobio politički azil. Iako je bio registiriran azilant, američke su ga vlasti nakon nekoliko dana predale bosanskohercegovačkim, koje su ga, protivno međunarodnim propisima, deportirale u Egipat. Hans-Martin Tillack, razgovor s autorom, 2.11.2006. Vidi i: H-M. Tillack, "Extrem Blutbeschmiert", Stern, 44/ 2006; "Zlostavljanja u bazi ‘Orao’", Radio Slobodna Evropa 9.11.2006. Dostupno na internetu: http://www.slobodnaevropa.org/article/2006/11/10/c570ac4b- 782b-4d0b-bd88-ba21a8283a97.htm.

[89] Za detaljaniji opis ovih akcija, vidi spomenuti tekst S. D. Naylora.  Vidi i: Daniel Rubin, "NATO: Terrorist attacks against U.S. installations in Bosnia averted," Knight Ridder News Agency, 25.10.2001.

[90] Po američkim izvorima, Abu Zubaydah (Zayn al-Abidin Muhammad Husayn Tari) rođen 12. 3. 1971. u Saudijskoj Arabiji), smatra se "prvim operativcem Al-Kai’de", šefom međunarodnih operacija i programa za obuku u njezinim kampovima. Do sada je utvrđeno da je Abu Zubaydah koristio više od 30 lažnih identiteta i putne isprave Turske, Egipta, Jordana, Saudijske Arabije, Sudana i (vjerovatno) Maroka. Vjeruje se također da je upravo Abu Zubaydah bio direktna operativna veza između Usame bin Ladena i osoba koje su izvele napade na New York i Washington, 11.9.2001. Smatra se da je Abu Zubaydah odabirao ciljeve za napade Al-Kai’de, posebno ambasade, određivao koje će ga ćelije izvesti te način na koji će to biti urađeno. Više izvora tvrdi da je osobno rukovodio napadom na američki nosač aviona USS Cole u Jemenu (2000.),  u kojem je poginulo 17 američkih mornara. Omar Nasiri navodi kako je prije odlaska u logor za obuku mudžahedina Khaldan u Afganistanu proveo neko vrijeme u Abu Zubaydahovoj kući u Peshawaru (Pakistan) gdje je provjeravana njegova podobnost za pohađanje obuke. Kada je završio obuku i spremao se poći u Europu, osnovati ćeliju, od Abu Zubaydaha je dobio broj telefona na koji se povremeno trebao javljati i broj računa na koji je trebao prebacivati novac. O. Nasiri, Inside the Jihad. Na suđenju za pokušaj "milenijskog napada" na međunarodni aerodrom u Los Angelesu, optuženi Ahmed Ressam također je potvrdio kako je Abu Zubaydah zadužen za odabir polaznika mudžahedinskih logora u Afganistanu. Američka obavještajna zajednica otkrila je Abu Zubaydahavo skrovište u Faisalabadu (Pakistan) prateći njegove telefonske pozive. Zarobljen je i ranjen 28. marta 2002. i smješten u zatvor u Guantanamu, na Kubi. Smatra se najviše rangiranim pripadnikom Al-Kai’de koji je u američkom zarobljeništvu. Za više pojedinosti, vidi tekst Esada Hećimovića: "Prodavač meda sa 37 identiteta", BH Dani, br. 240, 18.1.2002; James Risen, State of War: The Secret History of the CIA and the Bush Administration, New York: Free Press, 2006, 171; Gerlad L. Posner, Secrets of the Kingdom: The Inside Story of the Saudi-U.S. Connection, New York:  Random House, 2006.

[91] Za opis ovih događaja u oktobru 2001., vidi izvještaj posebnog izvjestitelja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Dicka Martya: "Alleged secret detentions and unlawful inter-state transfers involving Council of Europe States," Parliamentary Assembly, Council of Europe, 7 June 2006, 33-36. Vidi također: Yaroslav Trofimov, "Militant Islam Turns U.S. Allies To Enemies in Postwar Bosnia", Wall Street Journal, 18 March 2002; Daniel McGrory, "Bin Laden aide arrested in Bosnia", Times, London, 11. oktobar 2001; D. Rubin, isto.

[92] Poput ranije opisanih akcija koje su  izvedene u BiH nakon napada od 11.9.2001. i privođenje članova "Alžirske skupine" obavljeno je na temelju "višestrukih obavještajnih izvještaja koji su ukazivali na mogućnost terorističkih napada na američke ili SFOR-ove ciljeve u Bosni." Sjedinjene Države su nadzirale elektronsku komunikaciju osumnjičenika, uključujući telefonske pozive, koristeći "nacionalna i taktička sredstva koja pripadaju vojnim i civilnim obavještajnim službama," izjavio je tada neimenovani dužnosnik NATO-a u Bosni. S. D. Naylor, isto. Međunarodne sigurnosne strukture u BiH nisu željele dijeliti obavještajne spoznaje s domaćim vlastima i zbog toga što bosanskohercegovačka obavještajna zajednica tada nije bila ujedinjena, a njene  tri glavne službe još su bile pod kontrolom etnopolitičkih snaga koje su ih stvorile – SDS, SDA i HDZ.  Uz to, više "dobro obavještenih izvora" u to vrijeme tvrdilo je da je SDA instruirala bošnjačku Agenciju za infromacije i dokumentaciju (AID) da "ne poduzima konstruktivne akcije u borbi protiv terorizma". ICG, Balkan Report No. 119, 15.

[93] George W. Bush, State of the Union Address 2002 (29.1.2002). Dostupno na internetu: http://www.whitehouse.gov/news/releases/2002/01/20020129-11.htm.

[94] Imad el-Misri uhapšen je 18.7.2001. na putu između Jablanice i Konjica dok se vozio u osobnom automobilu sa suprugom i djecom. Imao je i bosanskohercegovačke osobne dokumente, izdane na ime Eslam Durmo, zvani Imad, u kojima je navedeno da je rođen 18. oktobra 1964. u Kairu, Egipat. Egipatska ambasada u BiH, međutim, tvrdila je da je njegovo pravo ime Al Husseini Helmi Arman Ahmed, da je rođen 10. januara 1960., u mjestu Kene u Egiptu, te da ga vlasti te zemlje traže zbog povezanosti s terorističkim napadom u Luxoru u kojem je 1997. ubijeno 58 zapadnih turista i četvorica Egipćana. Esad Hećimović, "Ljeto kad su hapsili mudžahedine", BH Dani, br. 222, 7.9.2001. Magazin SAFF tvrdi da je, nakon izručenja Egiptu, Imad el-Misri, odnosno Eslam Durmo, za kojega se tvrdi da mu je pravo ime Usama Faragallah, 18. maja 2005. na sudu u Kairu osuđen na 10 godina zatvora i prisilan rad. Optužen da je "sa još 76 osoba prije 1988. sudjelovao u kaznenom djelu paljenja omanjeg skladišta alkohola u jednom malom mjestu kraj Kaira." Tvrdi se da je od protjerivanja iz BiH u Egipat, 5. oktobra 2001., držan u pritvoru glavnog štaba Državne sigurnosne službe na trgu Lazogli u Kairu, gdje je, navodno, mučen. "U Kairu", SAFF, br.73, 14. 5. 2005. Navodi iz ovog teksta u Saffu su dijelom proturječni jer se kao datum presude kairskog suda navodi 18. 5. 2005., a tekst se pojavljuje u izdanju SAFF-a, 14.5.2005.

[95] Bušatlić je upozoravao da lažne optužbe na račun mudžahedina za ekstremizam i terorizam imaju jednostavno objašnjenje, odnosno da su represivne akcije protiv njih usmjerene samo zato što "želimo da… osvijetlimo ljudima istinu, da otkrijemo laž i spletke nevjernika i munafika (licemjera, dvoličnjaka) koji sada, u nekakvom miru, pod navodnim znacima, a to je nepostojeći mir - žele da ostvare ono što nisu ostvarili u ratu. Ono što nisu mogli puškom, sada hoće posebnom politikom da ovaj muslimanski narod istrijebe sa ovih prostora. Ili, u najmanju ruku, da ga udalje od islama, da ga odrode od njegovog bića, od njegovog identiteta, kako bi sutra stali u saff (red, špalir, najčešće - red vjernika tokom molitve u džamiji), zajedno s kjafirima (nevjernicima) i borili se protiv onih koje oni nazivaju teroristima".