IX Državljanstva

Ostanak jednog broja stranih mudžahedina u Bosni i Hercegovini i više godina nakon isteka roka što ga je za njihov odlazak odredio Daytonski sporazum bio je povod za česte američke pritiske na bošnjačko čelništvo. Washington je u više navrata tražio od predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića da im otkaže gostoprimstvo, a od Turske i Saudijske Arabije da iskoriste svoj utjecaj i navedu bošnjačke čelnike da otpreme islamske borce iz zemlje. No, napretka gotovo da nije bilo, kaže dr. Cees Wiebes koji je istraživao rad zapadnih obavještajnih službi u Bosni u to vrijeme.

"Američkim obavještajcima i dužnosnicima vlade u Washingtonu koji su ga podsjećali na obavezu da se riješi mudžahedina, Izetbegović je odgovarao da to ne može učiniti jer su se oni poženili Bošnjakinjama i postali građanima Bosne i Hercegovine te da zato imaju pravo tu ostati. To je na kraju navelo vladu predsjednka Billa Clintona da na jedno vrijeme prekine pomoć BiH, sve dok se vlasti u Sarajevu aktivno ne uključe u rješavanje problema preostalih mudžahedina," kaže dr. Wiebes.

Napori vlade u Washingtonu da navede bošnjačke vlasti da se oslobode preostalih arapskih mudžahedina trajali su, gotovo bez prestanka, do posljednjega dana administracije predsjednika Clintona. Izetbegović je odbijao američke pozive i tvrdio kako su preostali ratni dobrovoljci iz islamskih zemalja dobili državljanstvo BiH na zakonit način, te kako se bave poljoprivredom i više ne predstavljaju opasnost.

Američki diplomati održali su najmanje deset do dvanaest sastanaka s Izetbegovićem na kojima je, po direktnom nalogu iz Bijele kuće, od njega traženo da otkaže gostoprimstvo strancima osumnjičenim za terorizam ili da im oduzme bosanskohercegovačko državljanstvo. Na kraju, američka državna tajnica Madeleine Albright je osobno prenijela takav zahtjev Izetbegoviću. [79]

Sjedinjene Države su 1999. suspendirale program za vojnu pomoć Federaciji Bosne i Hercegovine, nastojeći iznuditi deportaciju iz te zemlje Alžirca Abu el-Ma’alija, čelnika preostalih mudžahedina. On je godinu dana ranije pokušao dostaviti eksploziv (C-4) i upaljače jednoj egipatskoj terorističkoj skupini koja je planirala napad na američko vojno postrojenje u Njemačkoj.  CIA je otkrila plan i spriječila ga, pa se od vlasti u Sarajevu tražilo da protjeraju Abu el-Ma’alija. Tek kada je Washington zaprijetio da će potpuno obustaviti cjelokupnu ekonomsku pomoć zemlji, Alija Izetbegović je pristao deportirati El-Ma’lija. No, Alžirac se već iduće godine opet našao u Bosni, slobodno se po njoj kretao, odlazio i ponovo se vraćao, tvrde zapadne obavještajne službe. [80]

Ako je osjećaj duga zbilja naveo Izetbegovića i bošnjačko čelništvo da dopuste dijelu mudžahedinske zajednice da se, manje i više trajno, skrasi u BiH, ljudi kojima se pružalo utočište nisu bili pretjerano poželjni gosti.  Svjedoči o tome i povjerljivi razgovor koji je nešto ranije Alija Izetbegović u New Yorku vodio s Ivicom Mišićem, tadašnjim zamjenikom šefa bosanskohercegovčke misije pri Ujedinjenim narodima.

"U jednom razgovoru, pitao sam Izetbegovića: ‘Gospodine predsjedniče, molim vas, recite mi koliko ima ovih stranih boraca koji su iz solidarnosti došli da brane Bosnu i Hercegovinu?’ Kaže on: ‘Ma, znate šta, pravo da vam kažem, ja ne znam. Govore mi da ih ima 300, govore mi da ih ima 500… Zaista vam ne mogu reći tačno, ali kamo lijepe sreće da nema nijednoga,’ " prisjeća se Mišić.

Nema sumnje da je znatno prije terorističkih napada na New York i Washington u septembru 2001., nakon kojih je pitanje preostalih mudžahedina u BiH dobilo prvorazredan značaj, bošnjačkim čelnicima bilo jasno da arapski dobrovoljci  koji su im pritekli u pomoć nisu baš romantični zanesenjaci koji su u Bosnu došli tek tako položiti život za plemenitu ideju. Domaće obavještajne službe još u ratu bile su upoznate  s biografijama dijela svojih arapskih gostiju, kaže Evan Kohlmann.

"Od 1994.  ili još ranije Bošnjaci su znali da su mnogi od dobrovoljaca koji dolaze iz islamskih zemalja problematični. U dokumentima obavještajne službe Armije Bosne i Hercegovine navodi se kako su neki od tih ljudi na Interpolovim popisima najtraženijih osoba ili na takvim popisima koje su izdale vlasti u zemljama iz kojih su došli. U to vrijeme Bošnjaci baš nisu mogli biti osobito izbirljivi kada su primali one koji će se boriti na njihovoj strani. Vojno su uzmicali pred Srbima, bili su gotovo na rubu poraza, Sarajevo je grcalo pod opsadom i zato su prihvatali pomoć od svakoga tko ju je nudio. No, morali su se zbog toga suočiti s posljedicama, i to skoro odmah. U oktobru 1992., samo nekoliko mjeseci otkako su prvi mudžahedini stigli u Bosnu, jedna se njihova skupina oružano sukobila s vojnicima UNPRFOR-a u Sarajevu. Ispostavilo se da je osoba koja je najodgovornija što je do toga sukoba došlo i koja je u njemu poginula bio Saudijac Abu Albeida Omarni, rođak Usame bin Ladena. Dakle, nedugo nakon što su prvi put došli na Balkan, ti stranci odrubljuju glave, čine ratne zločine i sukobljavaju se s vojnicima Ujedinjenih naroda. Od početka je bilo jasno da se radi o problematičnim ljudima," kaže Kohlmann.

Činjenica da su postali građanima Bosne i Hercegovine, dijelu je "problematičnih" mudžahedina omogućila da se tu skrase i izbjegnu izručenje matičnim ili drugim državama u kojima su bili traženi. Uz to, bosanskohercegovačke putne isprave olakšale su im kretanje i drugdje, kaže Dragan Lukač, jedan od čelnika Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas krovne sigurnosne službe u BiH.

"Jedan broj tih ljudi je regulirao, najčešće suprotno zakonskim propisima, svoj status u Bosni i Hercegovini dobivanjem državljanstva BiH. Uz to su, naravno, dobili i pasoše odnosno putovnice ove zemlje. S putom ispravom BiH, od 1995. na ovamo, oni su se, naravno pod određenim uvjetima, mogli kretati po svim zemljama svijeta. Činjenica je, da je jedan broj tih osoba iskoristio priliku dobivanja državljanstva i osobnih dokumenata BiH da promijeni neke svoje osobne podatke. Na ovaj način se ovim ljudima, među kojima ima pojedinaca koji su sporni sa stajališta terorizma i koji se mogu vezati uz ove aktivnosti u svijetu i u Bosni i Hercegovini, omogućilo slobodnije kretanje, bez mogućnosti kvalitetne kontrole," kaže Lukač. [81]

Nedavno provedena dodatna revizija ratnih i poratnih rješenja o prijemu u državljanstvo otkrila je kako su arapski mudžahedini postajali Bosancima. Odvjetnik Kadrija Kolić, koji je u više navrata pokušavao spriječiti njihove deportacije iz BiH nakon 2001., tvrdi kako ta rješenja nisu bila nezakonita i kako su ih vlasti izdavale iz nekoliko razloga.

"Svi ti ljudi afro-azijskog porijekla koji su bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine došli su ovdje 1993., i svi su, u skladu s tada važećim Zakonom o državljanstvu, ispunjavali uslove za državljanstvo BiH. Tadašnje vlasti, a iste te strukture su i danas na vlasti, da bi im izašle u susret, da bi im bile prijatelji, posjetile su kamp jedinice ‘El-Mudžahid’ i tražile od njih da svi, kolektivno, podnesu zahtjev za prijem u državljanstvo Bosne i Hercegovine i da prilože traženu dokumentaciju. Oni su to uradili, a vlasti su im izdale fiktivna rješenja, protokolisana pod jednim brojem i tako počinile kriminal, te naplatile od njih za svako to državljanstvo po 1.000 dolara i stavili ih u svoje džepove," kaže Kolić. [82]

Nekoliko stotina arapskih boraca tako je dobilo državljanstvo Bosne i Hercegovine, pa i novi identitet jer ih je znatan broj prijavio drugo osobno imene, datum i mjesta rođenja. Dijelu onih koji su vjerovali da je njihova borba globalna i da ne završava u Bosni, tako se otvorila mogućnost da iskustva stečena u toj zemlji, prenesu na nova ratišta svjetskoga džihada, kaže Evan Kohlmann.

"Sredinom 1990-ih u Bosni je boravilo mnogo vrlo opasnih ljudi, koji su bili u najvišim strukturama Al-Kai’de koje možete zamisliti. To je još uvijek nevjerovatno! Sigurno se sjećate video snimke na kojoj nasmijani Usama bin Laden preuzima odgovornost za terorističke napade 11. septembra 2001. godine. Na toj snimci Bin Laden razgovara i šali se s jednim čovjekom. To je nitko drugi do Abu Sulaiman al-Makki, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih vođa stranih mudžahedina u Bosni, koji je tamo ranjen i ostao djelimično paraliziran. Ti se ljudi pojavljuju gdje god zavirite. Abdelaziz al-Muqrin, jedan od osnivača saudijskog ogranka Al-Kai’de i čovjek koji je osobno odrubio glavu američkom taocu Paulu Johnsonu, također se borio u Bosni. Tu su bili i Khalid Shaykh Mohammed, pa dvojica otmičara aviona kojima su izvedeni napadi 11. septembra, kao i  jedan od zamjenika Abu Musaba al-Zarqawija. Svi ti ljudi su se jedno vrijeme borili u Bosni. U to je vrijeme tamo uspostavljeno mnogo važnih veza, posebno među članovima terorističkih organizacija iz sjeverne Afrike, Alžira, Egipta, te iz južne Azije, odnosno iz Pakistana. U tom trenutku takav zajednički susret različitih skupina koje povezuje ista ideja, teško bi bilo organizirati bilo gdje drugo u svijetu, osim u Bosni," kaže Kohlmann. [83]

Proteklih godina, kao ilustracija odnosa Bosne i Hercegovine prema međunarodnom terorizmu, s više medijskih adresa, stizale su tvrdnje da su tamošnje vlasti izdale putne isprave i Usami bin Ladenu. Novinarka njemačkog magazina Spiegel Renate Flottau, tvrdila je da je 1993. u Sarajevu vidjela Usamu Bin Ladena. To je sasvim moguće, ali je u ovom trenutku nevažno, kaže Dragan Lukač.

"Ne znam je li Usama bin Laden ili neki drugi Usama imao pasoš ili nije. No, imajući u vidu ukupnu situaciju kakva je vladala u BiH za vrijeme rata, kakvo je bilo stanje u državi i kako su funkcionirali državni organi, postojala je realna mogućnost da ne Usama bin Laden, nego bilo tko vrlo lako dođe do putovnice odnosno do pasoša BiH. Ipak, mislim da je sada irelevatno je li Usama bin Laden ili neki drugi Usama ili Abu Hamza ili ne znam ni ja tko imao pasoš, činjenica je da je sadašnji sustav i način izdavanja osobnih dokumenata u Bosni i Hercegovini, uključujući i putnu ispravu, takav da Usama bin Laden sigurno ne može imati takvu putnu ispravu. Ukoliko je živ, mogu odgovorno tvrditi da Usama bin Laden nema važeću putnu ispravu BiH. Mislim da je to puno bitnije od onoga da li ju je imao ili da li ju je mogao imati," kaže Lukač. [84]

[79] Američki diplomat koji je sudjelovao u ovim razgovorima kasnije je izjavio: "Pokušavali smo objasniti Izetbegoviću kako će, u trenutku kada doznamo da je netko od tih ljudi povezan s nekim užasnim terorističkim činom, cjelokupan američko-bosanski odnos, od prijateljskoga postati neprijateljski." Više pojedinosti o ovome u: Craig Pyes, Josh Meyer, William C. Rempel, "Bosnia Seen as Hospitable Base and Sanctuary for Terrorists", Los Angeles Times, 7.10.2001. Kao jedan od mogućih razloga njegove ustrajne vezanosti za islamske dobrovoljce, Ujedinjeni narodi su još ranije pretpostavljali da "Alija Izetbegović gleda na mudžahedine kao kanal za priliv novca iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka." C. Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 207-208.

[80] U razgovoru za američki magazin Time, Alija Izetbegović je rekao kako nikada nije čuo nešto što bi Abu el-Ma’alija povezivalo s terorizmom sve dok Sjedinjene Države nisu zatražile da on napusti Bosnu. "Zatražili smo od njega da ode i otišao je… Proveo je ovdje četiri ratne godine i niko nikada nije ništa rekao protiv njega," izjavio je Izetbegović. Andrew Purvis, "Bosnain Muslims See U.S. as an Ally," Time (Europe), 31.10.2001.

[81] Dragan Lukač, razgovor za Radio Slobodna Evropa, Sarajevo, 31.5.2006. Ako drugačije nije naznačeno, citati Dragana Lukača su iz ovog razgovora.

[82] Kadrija Kolić na konferenciji za novinare u Sarajevu, 10.9.2006.

[83] Zanimljivo je da su osim boraca iz islamskih zemalja, u Bosni i Hercegovini, tokom i nakon rata boravili i islamski misionari. Među njima je i Abu Anas al-Shami, šerijatski savjetnik Abu Musaba al-Zarqawija, vođe skupine Tevhid i Džihad u Iraku odnosno tamošnjeg ogranka Al-Kai’de. Abu Anas je jedan od sljedbenika tekfira, učenja o nevjerničkom karakteru muslimanskih društava i njemu se pripisuju odobrenja za ubojstva iračkih muslimana (šija i drugih). I Al-Zarqawi  i Abu Anas su poginuli u Iraku. Esad Hećimović, "Zarqawijevog učitelja sam sreo u Jordanu, a njegovog šerijatskog savjetnika u Travniku," BH Dani, br. 443, 9.12.2005. Vrlo detaljan opis aktivnosti i stavova Abu Anasa al-Shamija (Omara Yousefa) dostupan je na internetu: http://www.globalterroralert.com.

[84] Vidi također: Senad Avdić, "Ukoliko Bin Laden ne posjeduje pasoš BiH, sam je kriv: Trebao ga je tražiti na vrijeme i dobio bi ga!", Slobodna Bosna, 20. 9. 2001.